Turističke posebnosti

Bistrička Kalvarija

Za ukupnu arhitekturu svetišta Majke Božje Bistričke poseban značaj ima Kalvarija ili Golgota. Izgrađena je nedaleko od crkve Majke Božje Bistričke, na susjednom brdu.

Uređenje križnog puta u Mariji Bistrici zamislili su nadbiskupi Antun Bauer i Alojzije Stepinac. Zamisao se rodila za vrijeme Euharistijskog kongresa 1935. godine u Čenstohovi, kad su gledali križni put na Jasnoj Gori . Početak gradnje Kalvarije započinje 1938. godine.Do 1943. godine postavljene su prve četiri postaje: I. Pilat osuđuje Isusa na smrt, II. Isus prima na se križ, III. Isus pada prvi put pod križem i IV. Isus susreće svoju majku. Figure su u naravnoj veličini isklesane u Italiji.

Provedbu obnoviteljskih zahvata uglavnom je pokretao bistrički župnik, a zdušno potpomagao ordinarijat zagrebačke nadbiskupije. Uz župnika, o gradnji Kalvarije skrbila je posebna ustanova pod nazivom „Naša draga svetišta”. Osnovao ju je nadbiskup Stepinac sa zadaćom da se brine o uređenju svetišta diljem Hrvatske, a napose o svetištu Majke Božje Bistričke, jer je „od svih marijanskih prošteništa hrvatskim vjernicima najviše priraslo srcu”. Ustanova je namicala sredstva sabiranjem dobrovoljnih priloga. O oblikovanju Kalvarije i izvedbi Križnog puta brinuo se posebni Umjetnički odbor za opremu svetišta, sastavljen od predstavnika crkve na čelu s msgr. Pavlom Jesihom i od uvaženih stručnjaka, akademskog kipara Ivana Kerdića, slikara Krste Hegedušića, ravnatelja Konzervatorskog zavoda dr. Ivana Bacha, arhitekta Aleksandra Freudenreicha i drugih. Odbor je veoma poduzetno djelovao tijekom rata i prvih poslijeratnih godina, a onda su radovi pomalo zamrli.

Tijekom sedamdesetih i osamdesetih godina nastavljeni su radovi na Kalvariji. Obnavljanje starih (1989. g.) i postavljanje preostalih jedanaest postaja Križnog puta trajalo je od 1977. do 1990. godine. O tome je odlučivao Nadbiskupski odbor i bistričko svetište s marnim župnikom, dok je o umjetničkoj izvedbi brinuo dr. Antun Ivandija.

Sredinom osamdesetih godina (1984.) podignuta je i fontana s kipom Majke Božje, postavljena usred livade iz koje kreće uspon s početnim postajama „Via crucis”. Fontana je ubrzo postala omiljeno okupljalište hodočasnika.

Glavna značajka kiparskih radova izvedenih na Kalvariji i na fontani u toj drugoj fazi obnove jest činjenica da svi od reda nose autorski potpis. U cjelini gledano, kiparski kompleks Kalvarije djelo je kolektivnog autorstva kakvo u nas gotovo da nema svoga uzora. Realizirala ga je grupa kipara među kojima su danas već antologijska imena suvremenog hrvatskog kiparstva: Ante Orlić (X., XII., XIV. postaja), Ante Orlić u suradnji s Marijom Ujević( XIII. postaja), Stanko Jančić (VII, IX, XI, XV. postaja), Krunoslav Bošnjak (V. postaja), Ante Starčević (VIII. postaja) i Josip Poljan (VI.postaja).